“Zamisli jedan od listova sam tih Zamisli jednom ću ovu krošnju napustiti Zamisli vjetar zamrsi planove kao grane I kao list s drveta padnem“.
Upravo su ovo, poslednji stihovi pesme „Zamisli“ koju nam je svojim prepoznatljivim, posebnim vokalom otpevao danas preminuvši Massimo Savić.
Karijera ovog izuzetnog umetnika mogla bi da bude ispisana na hiljade stranica s obzirom na umetničku zaostavštinu koju ostavlja iza sebe. Svoju karijeru sa dvadeset godina započeo je u grupi Dorijan Grej u Zagrebu, gde je došao iz rodne Pule. Nakon nekoliko godina započinje solo karijeru tokom koje je objavio na desetine izuzetnih numera koje će se zauvek pamtiti. Jedinstvenim stavom i rečenicama koje se pamte govorio je o ljubavi, sreći i uspehu, ali i o smrti i samoći.
Vest o njegovoj smrti prve su objavile njegove Eni i Mirna rečima: „Naš tata, suprug, ponos i ljubav, Massimo Savić, napustio nas je nakon kratke, ali herojske borbe. Iako je otišao s ovoga svijeta, u našim će dušama živjeti vječno; nasmijan, topao, snažan, pun ljubavi i satkan od umjetnosti. Zauvijek ćemo biti tvoje cure“.
Čitav region ostao je bez mogućnosti da se nadalje divi umetnosti ovog izuzetnog čoveka, a svima nama ostaje sećanje i pregršt impresivnih numera koje Massimo ostavlja iza sebe, kao najbolji dokaz da veliki umetnici nikada ne umiru…
~ Neka mu je večna slava i hvala za sve ~
