Najnovije

Stipan Kolar: Čuveni somborski reli vozač i firmopisac

Čuveni reli „Batinska bitka“ na kojem je učestvovao gospodin Kolar, na fotografji pored svog Fiata 128 sport kupe (foto screen-print, video: AcanskiS © Srđan.A)

  • U ovom tekstu donosimo vam jednu veoma interesantnu  i nadasve zanimljivu životnu prču, reč je o Stipanu Kolaru, stolarskom radniku rodom iz Batine. Vrlo rano je pokazivao talenat za slikanje, a privlačilo ga je dizajniranje. U Sombor je došao u nadi da će u većem gradu, ostvariti svoje ambicije. Po povratku iz Armije, prijavio se na konkurs za posao u firmi „Boja“, sa željom da izuči za firmopisca. Nažalost ovde nije naišao na razumevanje, pa se prijavio u „Studio“,  preduzeće za ekonomsku propagandu i publicitet koji je vodio proslavljeni Sava Stojkov. Tada je traženo od njega da nešto praktično pokaže, odnosno, da na papiru nacrta – kad je Stojkov video, bio je zadovoljan, a Kolar je primljen i uz Bogišića, poznatog firmopisca za dve godine izučio je zanat i dobio sertifikat.

Gospodin Kolar nije poznat samo kao firmopisac i dizijaner, nego i kao reli vozač, trakođe je zanimljivo da je nosilac trofeja za najmlađeg ali i najstarijeg učesnika relija kojeg je osvojio sa navršene 74 godine. Prvi automobili koji je vozio je bio čuveni Fiat 850, nakon čega je vozio i popularnog Fiću, doduše malo „nabudženog“ koristeći pojedine delove sa poznatog „Abartha“, koji u tadšnjoj Jugoslaviji nisu ni mogli da se nađu, te ih je nabavljao u Italiji. Zbog ovoga je skoro bio i diskvalifikovan na reliju u Subotici, govorili su mu „Na šta ovo liči“ ovo nije pravi fića, ovo tjunigovan auto, ne možete se takmičiti sa ovakvim“. Ipak nakon kraće polemike žiri mu je dozvolio da učesvtuje u tadašnjoj „Nacionalnoj klasi“ i čika Stipan naravno pobeđuje.

Stipan Kolar u direknom uključenju za RTV (foto screen-print, video: AcanskiS © Srđan.A)

Nakon čuvenog Fiata 850, te čuvenog Fiće, koji je u osnovi bio Fiat 600, sa nešto jačom kubikažom, usledio je popularni Fiat 128 Sport kupe, sa motorom od 900 cm, sličan, ako ne i isti motor je ugrađivan u prve serije našeg „Yuga45“. Svi automobili, ali i motocikli koje je čika Stipan vozio, bili su Italijanske proizvodnje, i ostao im je veran do dana današnjeg, čak i ako je zašao u 9. deceniju, ponekad zna da sedne za volan svog Fiat Una, sa kojim je i učestvovao na svom poslednjem reliju, i provoza se onako za svoju dušu.

A o tome odakle je krenula njegova ljubav prema automobilima, motorima ali i izradi plakata čika Stipan kaže:

„Vojni rok sam služio u auto jedinici. Bio je to moj prvi susret s kamionima. Sve mi je bilo nepoznato. Naučio sam da vozim. Ipak, više sam kasnije zavoleo motore zbog brzine. Pratio sam i moto takmičenja pa tako kad sam skinuo uniformu sednem na motor i pravac Rijeka gde su već u to vreme bile velike  moto trke. Bio sam oduševljen onim što sam video. Već sam u to vreme pokušao da pravim plakate, a kad sam ubrzo na adresu organizatora poslao prvi predlog, bili su oduševljeni. Plakat se prvi put pojavio 1967. Tada su me pozvali da budem njihov gost na trkama koje se boduju za svetsko prvenstvo.  Narednih 20 godina uvek su ljubitelji sporta sa mog plakata pozivani na ovo svetsko takmičenje. Moram još nešto da dodam. Moj prvi plakat osvanuo je jednog jutra u Somboru. Naravno, neočekivano i veoma prijatno iznenađenje.“

O njegovoj čuvenoj mašini “ručne izrade“

„Bio sam u Zagrebu na velesajmu i video mašinu na kojoj bi se mogao štampati plakat. Uz pomoć kolege Goretića napravimo neku kopiju koja se i danas nalazi u mom ateljeu. Tu sam mogao da pravim plakate 1:1, odnosno originalne veličine. Tako je sve krenulo.“

Ne zna ni sam koliko je idejnih rešenja napravio. Pošto je bio veliki zaljubljenik u moto-trke uradio je predlog plakata za „Svetski šampionat“ na autodromu Grobnik kod Rijeke 1967. godine, organizatori su to prihvatili, tako da im je on dugi niz godina radio plakate i nalepnice. Prvih nekoliko koje je radio poklonio je organizatorima, on je hteo tu praksu da nasatvi i dalje, ali su oni insistirali da se kasnije svaki put plati. Poslednji moto reli „Grobnik“ na svetskom nivou, to jest poslednji na kojem su se skupljali bodovi za Svetski Grand Prix održan je 1989. godine.

Koristio je svaku priliku da konkuriše negde pa je tako ponosan na logotipe „Gradskog muzeja“ u Somboru, logo omladinskog lista „Pokret“ te firme Jugoprevoz iz Kruševca, logo Fabrike AMortizera u Prištini. Pobedio je takođe na konkursu za grb grada Subotice, koji je rađen u tadašnjem duhu socijalizma, ali to nije u praksi realizovano, verovatno zbog promene društvenog uređenja u tadašnjoj Jugoslaviji. Za idejno rešenje zaštitnog znaka „Jugopetrola“ dobio je drugu nagradu. Organiizovane su i izložbe njegovih plakata u Rijeci, Baji, Budimpešti. 

Zidove njegove kuće krase nagrađene plakate, ali i sjajne slike koje samo potvrđuju talenat. Njegovo omiljeno moto takmičenje koje protiče na „Grobniku“ odavno je izgubilo prefiks svetski, već je spalo na lokalne okvire u Hrvatskoj, nažalost to je postalo loklano takmičenje u Hrvatskoj i na njemu se više ne skupljaju bodovi za World GP, a gospodin Stipan uživa u svojim pezionerskim danima prisećajći se lepih trenutaka iz prošlosti.

Svako ima svoj omilljeni trofej, tako i čika Stipan, iz police prepune trofeja sa raznih takmičenja širom bivše Jugoslavije, vadi jedan pokazujući nam, govori  „Ovaj mi je omiljeni – ovo je trofej sa relija Crveni Čot u Novom Sadu“.

Na slici Franko Unćini  poznati Grand Pri vozač motora koji se takmičio u timu Suzikija krajem 70tih i početkom 80tih, fotografija korištena prilikom izrade plakata snimljena u Rijeci, u kojoj je tada održavan „World Moto Grand Prix“, a koji je obustavljen početkom ratnih skukoba u bivšoj Jugoslaviji; Unčini je 1982. postao svetski šampion, a 2016. godine je ušao u kuću slavnih, kao i nalepnica autodroma „Grobnik“ rađena takođe na čika Stipanovoj mašini

(foto screen-print, video: AcanskiS © Srđan.A)

Zajedno smo evocirali uspomene gledajući požutele fotografije, plakete, medalje, podećajući se na neka po svemu sudeći nekako lepša i srećnija vremena. Negde na samom početku razgovora me je pitao „Voliš li automobile i motore“ naravno da volim rekoh, „E onda ću da vam poklonim jedan plakat“, reč je o ručno rađenom plakatu čuvenog italijanskog moto vozača Franka Učinija, poznatog Gran Pri vozača motora koji se takmičio u timu Suzikija, kao i nalepnici sa poslednjeg prvenstva održanog na „Grobniku“ ručno rađenu na čuvenoj mašini, koja je takođe ručne izrade.

Mogli smo još puno toga da ispričamo, čovek je pun priča, mogao bih sa njm do sutra da pričam, kako dobaci jedan komšija „Kako se ovi zaljubljenici u reli lako pronađu“.  Sedamo u auto, krećemo, čika Stipan onako profesionalno gleda kao da ću isparkirati našeg službenog Punta i izaći sa ćuprijice, pogotovo što je njegov omiljeni Fiat u pitanju………  jednom vozač uvek vozač.

Odlazim, duboko razmišljajući o ovom fantastičnom čoveku, i njegovim uspesima……..

AcanskiS ©Srđan.A

Medijska pažnja i pratnja: Novi Radio Sombor

Tagovi: , ,

Povezani članci

Izabrano novo rukovodstvo Sekcije mladih UGS NEZAVISNOST
Četvrti Memorijalni turnir „Miroslav Gucunja“ u Somboru

Kategorije

Izbornik