- Na dan kada objavljujemo novogodišnju priču o ovom poznatom Somborcu, on trči upravo svoju poslednju trku u 2018 – u nedelju, 30. decembra, što će filmskom režiseru Zoranu Mašireviću, biti ujedno i njegova 33. trka na 5 kilometara tokom samo ove, 2018. godine, a 185. ukupno. Za četiri i po godine, koliko se bavi takmičarskim trčanjem ali ujedno – uživanjem
Kao što smo pisali o Zoranu Mašireviću u prvom članku o njemu, u maju, uoči njegovog 58. rođendana, baš na koji je istrčao 168. trku, svoju dečačku ljubav ka kameri uspešno je pretočio u najplodnijim godinama sazrevanja. Predstavnika čuvene Praške filmske škole, kritičari su proglasili sa njegovih tek 24-25 godina predvodnikom jednog novog talasa filmskih umetnika režisera u svetu, a on je to najbolje potvrdio, osvajanjem Velike Bronzane arene na poslednjem zajedničkom, najčuvenijem filmskom festivalu u Jugoslaviji, Puli, 1990. godine. Kultni igrani film, Granica, bio je samo potvrda, što se i formalne nagrade stručnjaka tiče, odluci publike. Utoliko pre uspeh, jer ga je ostvario režirajući itekako složenu tematiku sa tek svojih tridesetak godina, pa je Zoran u svet filma ušao odmah na velika vrata. Stekao naklonost gledalaca, za projekcije njegovog dela doslovce se tražila pred bioskopskim dvoranama, ubrzo i širom sveta, karta više.
Taj tako da kažemo, brzinski uspeh, talentovanog mladića je odveo od rodnog Sombora na duži put. Odgovorio pozivu svojih kolega, ni manje ni više, nego u filmskoj Meki sveta, Holivudu. U glavnom gradu svetske filmske produkcije, nije ni odspavao prvu noć, već uzima zanat u ruke, grabi hrabro napred, piše scenarija, nedugo potom dobija rukovodeća mesta u vodećim filmskim kućama, iskazuje umeća u organizacijskim poslovima…
Ali, njegov životni film dobija i novu dimenziju… Sport. Pa naravno, jer još kao dečačić u poznatoj somborskoj rukometnoj školi, zauzima mesto u ekipi tadašnjeg drugoligaša Agrosaveza, te mu je i sport u ušao u vene rano. Fudbal, njegova još jedna strast o kojoj će biti reči u ovom filmu, pardon tekstu. E pa stoga, sve nas, koji ga bolje poznajemo, nije ni začudilo što se opredelio da i u ovim, najboljim životnim godinama osvaja Ameriku i – trčanjem.
A sve je ustvari počelo tog 24. avgusta 2014. godine kada se preko svojih drugara iz Fudbalskog kluba LA GALAXY prijavio za svoju prvu trku u životu. Bila je to zapravo godišnja dobrotvorna trka na pet kilometara u organizaciji LA Galaxy Fondacije. Jedva je živ, tada, stigao u cilj kako uvek voli da se priseti, ali je to iskustvo ostalo neponovljivo. Trke je zato i zaređao, posebno zavoleo disciplinu uvek jednu od najmasovnijih – baš na 5 kilometara…
O tome možda najbolje svedoči naslovna fotografija u ovoj rubrici:
- Ta fotka sa medaljama na okruglom stolu je zbir mojih medalja iz 2017. godine. Te godine sam istrčao 55 trka. Na žalost tokom čitave 2018. mučile su me povrede, te ovu godinu završavam sa 33 istrčane trke. Rezultatski, ovo je bila moja slabija godina u kojoj je zapravo bilo pametnije da mirujem, umesto da trčim. No, ja mrzim da preskačem trke… Pojavim se na startu, stisnem zube i istrčim što je zadato… Posle lečim rane…
Tako priča Zoran. Odustajanje nikad nije opcija.
Uz sve strasti, posebno je izrazit njegov dobrovoljno-pregalački angažman. Nastavio je da učestvuje u LA Galaxy Fondaciji pri kako rekosmo, Fudbalskom klubu LA Galaxy, najtrofejnijem američkom fudbalskom klubu (petostruki prvaci SAD). Simbolična je s tim u vezi ilustracija ovom delu priče – i slika koju nam Zoran takođe ekskluzivno šalje, sa reklamnog štanda LA Galaxy, gde se posle trke fotografisao sa klincima koji su radili na štandu.
Inače, već pet godina Maširević je član Fudbalskog saveza SAD – U.S. Soccer Federation (USSF).
A planovi za sledeću godinu…
- Oni se vrte oko zdravlja, to jest oporavka od povrede leve pete i desnog kolena. A imam i nekih filmsko-poslovnih planova, ali to je neka druga priča.
Mi se toj “drugoj” priči, posebno radujemo. S obzirom da sam sa Zoranom odrastao, sećajući se svih njegovih velikih planova i želja a posebno načina kako je sa žarom o tome govorio još dok smo i mi bili “klinci iz ulice“, o scenama, kadrovima, uglovima, kišobranima i inim filmskim spravama, rekvizitima i ostalim meni naravno mnogo manje znanim detaljima… ubeđen sam da ćemo svi dočekati njegovo novo filmsko delo onako-nekako drugačije, umetničkije, kako zaslužuje i kako on to nudi, pisano njegovim rukopisom. Kao kada je snimao još u tinejdžerska doba, sprva somborske salaše, u svojim čuvenim dokumentarcima ulivajući čudesne emocije pa ih prenoseći na znane i neznane.
Tako i sada mogu reći, Zoki, tvoj sam navijač. A ima nas mnogo u timu koji te prati i poštuje. Jedva čekam tvoj sledeći igrani film. Samo trči, piši, radi, snimaj, guraj, svetlaj nam tvoj najdraži rodni grad i, vidimo se u tom našem Somboru.
Siniša Stričević
Medijska pažnja i pratnja: Novi Radio Sombor
http://keepone.net/radio/k138251/novi-radio-sombor *
*Novi Radio Sombor na vodećoj platformi radio stanica svih država sveta