Estrada

Neposredno sa – Beti Đorđević: Volim ljude, volim vedrinu, volim život, volite se, uvek zaljubljeni budite, Sombore moj dragi

 

Skoro šest decenija traje njena karijera. Duboki naklon. Uvek svoja, posebna, ista a drugačija. Nesporediva, Beti ĐORĐEVIĆ

Počastila je brojne Somborce svojim veličanstvenim dvočasovnim koncertom u samom srcu Sombora, na otvorenoj sceni pred ispunjenim Trgom svetog Georgija. Kod klupe i kuće u kojoj je živeo Laza Kostić – sve nekako tako, simbolično. U obilju drhtaja, od salvi strasti do titraja onih najtananijih žica u kućištu violine svačijeg srca. Neka srce kuca jače, poput jednog od njenih trajnih hitova, ostavila, svima nam duboki senzibilitet te prelepe subotnje večeri, 7. avgusta. Razgalila ne samo već decenijama poznatim glasovnim mogućnostima održanim jednakim intenzitetom svih ovih godina, već jednako tome udostojila duše od nostalgije da prodišu kao što voli da kaže samo pozitivno, „naterala“ parove na poljupce a bogami, stečena su i neka nova prijateljstva, možda čak i više od toga.

Sve je to Beti, Beti svih naših dana. Ovi redovi u razgovoru sa poštovanom, kako od publike, jednako i od kritičara, jugoslovenskom i srpskom muzičkom zvezdom neka bude samo delić njene izuzetno bogate i zanimljive životne biografije. Jer, tek smo počeli. Njenim prvim dolaskom u Sombor.

A kako nam je odmah napomenula…“da i ja konačno dođem u taj lepi večni od kulture, za mene neobjašnjivo čudesni Sombor grad i super što ste među retkima koji ste sačuvali svoje jezgro, tu kulturu, svaka čast“. Sombor joj je uzvratio masovno, ljubavlju. Uz pokliče, Beti, kada ćete nam ponovo doći?

Bio je to vruhunac mnogobrojnih događanja ovog kulturnog leta u Somboru gospodnje 2021, a pod okriljem Grada Sombora, odnosno Kulturnog centra „Laza Kostić“, pa koncert Beti Đorđević ostaje krunom sveg ovoletnjeg kvaliteta što se na ravangradskom tlu dešavalo, kao što smo već u najavama izveštavali, ukomponovan najvišeg ranga resital Beti s muzičarima od kova, kvartetom Big benda nakon dobre uvertire, nastupima uličnih svirača sa 10 somborskih balkona.

Intervju smu uradili u polutami dvorišta Gradske kuće a druženje uz osveženje, nastavili u lepo obnovljenom prostoru Gradske kafane. Intervju smo emitovali premijerno u nedelju, 8. avgusta od 20 časova u programu našeg internet radija u okviru dvostrukog elektronskog medija, Novog Radio Sombora, a ako niste, možete da ga poslušate u daljim ponavljanjima na linkovima:

http://keepone.net/radio/k138251/novi-radio-sombor

http://www.omiljeniradio.com/index.php/radio-uzivo-online-srbija/1130-novi-radio-sombor-uzivo-online.html

******

Za Vaš i naš Novi Radio Sombor, moram prvi put u nekoj mojoj novinarskoj karijeri da priznam, da mi se ostvarila do sad jedna od neostvarenih želja, a to je pre svega, susret, ovaj ljudski, pa tek onda intervju sa našom Blagicom Beti Đorđević. Beti, dobrodošla još jednom, prvi put u Sombor!

  • Hvala Siniša, eto puno mi znače ovako spontane i ljudske izjave i zaista sam dirnuta i hvala ti puno na dobrodošlici. Nadam se, pošto sada već razgovaramo posle koncerta, da je bilo uspešno i da je bilo o-kej i da je bilo dobro… jer to je i bila poenta mog dolaska ovde i biće mi drago ako je to bilo uspešno a nadam se da jeste…

Po rezultatima, ovacijama, po reagovanju publike Vi ste mogli da nekako svojim iskustvom, “skrenirate“ sa scene atmosferu dok ste pevali, mogli ste to i da uočite, pun pogodak… Srećni, zadovoljni?

  • Naravno da jesam i nisam kao što kažete, skenirala, ja sam više bila fokusirana na svojoj interpretaciji, na svoj nastup na sceni, ali dobro, volim kad reakcija bude pozitivna, pa na kraju krajeva to je poenta celog poziva ovog, baviti se estradom.

Ja sam ljude pitao u međuvremenu dok ste pevali, o doživljaju, svačiji odgovor je bio, „jao, ja sam se naježila, ganut sam… suze mi kanule…“ izazvali ste emociju. Kako to namah izbija iz Vas, ima li tu uopšte objašnjenja, jer Vi volite pesmu a pesma voli Vas, je li u tome tajna?

  • Tako, tako, to jedno s drugim ide (šarmantan osmeh, prim.aut), prosto tako se čovek rodi za nešto i pogotovo u šou biznisu i u mom poslu stvarno se mora sve poklopiti, tih dosta činilaca, nije tu samo jedna stvar u pitanju, nego tu ima više okolnosti, koje čovek mora da ima i više nekih gena koje mora da poseduje… i personaliti i, pre svega vokal i talenat, zaista raznih elemenata ima. Nije to samo tako jednostavno.

Sam rad, vežbanje, prati sve to što ste pobrojali. Vi ste vrlo rano počeli – zapravo da radite, učite, iz rodnog Kumanova, provodeći prve dane detinjstva u jednom živopisnom seocetu makedonsko Matejče (Matejić), pa ste krenuli u svet. Moram opet jednu emociju da vežem s obzirom da imam jednu od najlepših godina u životu, provedenih u Makedoniji…

  • Stvarno? Jaoo (iznenađeno-radosno, Beti)

…za vreme služenja vojnog roka, ’86/87. godine...

  • Gde, gde? 

… Skoplje, kasarna „Maršal Tito“, a posle obuke, sedam meseci kao vojnik-novinar lista pod nazivom „Za pobedu“ Treće armijske oblasti JNA. Redakcija je bila u ulici Đuro Đaković koja ulazi na glavnu, Partizanski odredi u novom delu Skoplja, sigurno znate i taj kraj Skoplja…

  • Jao, dušo divno, ja sum bila (na tren je Beti „okrenula“ na makedonski), bila sam vrlo kratko, zapravo dve godine, s obzirom da sam u mom selu završila osmogodišnju školu i već su tu nastavnici, učitelji, procenili moj talenat i naravno da su odmah predložili da ja mogu nastaviti samo u srednju muzičku školu, a ja nisam imala nižu i onda sam u Skoplju završila dve pripremne, to jest završila sam gradivo za celu nižu muzičku škole za dve godine, jer bez toga se ne može upisati srednja muzička škola, nego naravno morate da imate najpre te pripremne razrede, pa onda niže muzičke škole kako je u muzici nazvano formalno obrazovanje kao što znamo, pa onda tek ide srednja muzička škola. Tako da sam te dve godine boravila u Skoplju, onda sam došla u srednju u Beograd, živela kod tetke, upisala čuvenu srednju muzičku školu „Stanković“ i tu sam i ostala… a dalje je, što bi rekli Ameri, history, sve poznato…

Da, dalje je sve poznato, ispočetka, ali Vi ste ustvari prva, neću reći pevačica, nego umetnica, koja je sa ovih prostora – Jugoslavije, bivše zajedničke velike države, zapravo počela karijeru – iz inostranstva. U to vreme je to bio, opšti šok. Da krenete iz Nemačke, iz jedne tada velesile muzičke industrije. Zašto je to baš tako “moralo“ biti?

  • Ali ne Nemačka samo, ja sam tamo pevala u američkim klubovima, u Zapadnoj Nemačkoj. Tamo se specijalan repertoar tražio, nije to ta Nemačka – pa vas na neke šlagere pozivamo nego, to je bilo vreme Arete Frenklin, Džemsa Brauna, Vilsona Piketsa, i drugih velikana soula, džeza, tako da tu nije bilo jednostavno pevati, to se moralo sve dobro pratiti, top lista njihova, to su takozvani NCO klabovi, to su oficirski klubovi, bilo je fantastično i nije bilo dugo radno vreme, a i pevala sam muziku, tako da sam ja tamo počela baš sa muzikom koju ja stvarno od malena gajim… pa dok sam prvi put čula nešto sa radija, odmah sam volela da slušam recimo Net King Kola, i Elu Ficdžerald, baš tu, tu vrstu muzike. Mene automatski odmalena nije uopšte privlačila, tako da kažem, neka druga vrsta muzike. Nego sam, odmah volela ono, ono pravo, čime se i danas bavim.

Nikada odustajali niste, ostali ste svoji, čak ste dobijali i ponude da pevate novokomponovane pesme, ali komercijala nije Vas zanimala… (’Siniša, hajde da pređemo „na ti“, ovo je i ovako sve spontano… ‘lepo’-predlog, od Beti)…. hvala Ti (sa velikim „T“), dakle Beti, Ela Ficdžerald je, boraveći u Jugoslaviji, zapazila, i rekla, „Jao, ko je ovo, moram da slušam ovu šarmantnu i prvu belkinju sa crnim glasom…“, dok si pevala u klubu sa suprugom Slobodanom sa kojim si stvorila nezaboravni vaš duo Beti i Bob…

  • Da, sa Bobom pokojinim zapravo, velika Ela je imala te večeri spektakularan koncert u beogradskom Domu sindikata, bilo je to druge polovine sedamdesetih godina, a ja sam znala da je ona tu negde, ali ni na kraj pameti mi nije padalo da će ona doći, tu gde sam ja – jer ja sam tada pevala u hotelu „Jugoslavija“, jedno dve godine, što je sam povratak iz inostranstva, iz tamošnjih klubova, to je bio moj prvi angažman, božanstveno mesto, kultno, i uopšte baš bilo je ono, „haj“- mesto u čitavoj onoj bivšoj Jugoslaviji, a kamoli u Beogradu. Tu je dolazilo, sve što je bilo iz sveta diplomatije, estrade, razni predsednici, koji su dolazili na večere, gde su ih dočekivali ovi naši… i onda sam ja, odjednom čula, ona je tu negde… posle koncerta, madam Ela je naravno došla na večeru, i…

…kad sam ja nju videla, ja mislim da sam se ja oduzela, potpuno, ja nisam znala ni kako se zovem, i ja kažem muzičarima, haaa, pa kako ću ja sada, pa ne znam, ne mogu da ustanem od stola, odsekle su mi se noge i sve… takvo uzbuđenje u meni je nastalo jer, to su takve veličine za mene, kao da sam videla samog Boga sa neba, joj baš Ela da mi dođe, prva zvezda sveta koju sam odmalena obožavala i tako sam, nekako, na jedvite jade krenula… malo smo neku muziku improvizovali… pa krenusmo sa Serđom Mendezom, ovamo – onamo i onda nastavili… imali smo jednu božanstvenu numeru koju smo ja i Bob pokojni izvodili, koja se zove „They Can’t Take That Away from Me“, koju pevaju Ela i Luj Armstrong u duetu, i to je toliko lepa kompozicija. Bob je naravno vrlo dobro umeo da imitira Armstronga, i kad smo mi njoj to otpevali, tu smo je kupili… ona je ostala sa nama, ja imam slike kući, znaš koliko… i tako da je eto ostala sa nama do dugo u noć, tu smo i plesali, i svega, svačega je bilo, jedan fantastičan momenat u mom životu. Jedna epizoda koju ću zapamtiti za ceo život.

Ela te je potom pozvala u Ameriku. Ostala si, ipak verna tako da kažem, našoj državi. Zašto ipak nisi bar “skoknula“ do Amera?

  • Aaa da, i… publici, pre svega, verna, tu sam zatim počela da se kućim, i kupila stan, i tako već znaš kako to ide u životu.

Da, nekad se teško odvojiti od onog od čega pomislimo, „pa Bože moj, gde ću baš sad daleko od kuće“ a u suštini, planeta je mala a muzika je sve. A baš – ti si dokaz – da recimo od Splitskog festivala, jer tamo je retko ko van dalmatinskog područja uspevao iako je to, jedno poduže vreme, bio vodeći jugoslovenski festival zabavne muzike u vreme kada su festivali bili najuticajnija forma za kasnije plasmane i uspehe u plasiranju nove pesme. Ali, ipak usudila si se, ti, Miki Jevremović, Maja Odžaklievska, iz ovih drugih „vandalmatinskih“ krajeva, i tako-reći niko drugi, do Splita. I imali ste veliki aplauz. Na Prokurativama u Splitu, i nije baš lako, dobiti aplauz?

  • Nije, nije.. ni malo lako nije. To je fantastično bilo iskustvo, potrudila sam se da opevam u dalmatinskom maniru pesmu „Sklopi stare žaluzine“, i od Splita sam eto, dobila aplauz dugi. Onda je isto bilo božanstveno ovo – ja dva nastupa imam u Opatiji, koji je naš najstariji festival zabavne muzike, a odande, u to vreme sedamdesetih, išla je naša pesma za Evroviziju. Ja sam bila te jedne godine u najužem izboru za Pesmu Evrovizije, međutim, to je bilo one godine kada je otišao Kovač (Kornelije, pesma „Moja generacija“, ’74. prim.aut), a ja sam pevala „Neka srce kuca jače“ i posle je ta pesma postala hit.

I onda, posle jednog dugog niza godina kada već spominjemo Evroviziju, došlo je do spoja-nespojivog, sa Rambo Amadeusom, pre tri godine, u ovom primeru na domaćem izboru na Beoviziji, za predstavnicu pesme Srbije. Svi smo gotovo zanemeli, kao svedoci jednog dueta džez-bluza i repa. On je tebe zapravo potražio, isto tako spontano kao kolega s poštovanjem prema tebi kao dami-umetnici, u svthu tog nastupa?

  • Kroz opet blagi smeh: Što je vama svima čudno to, ta saradnja, Rambo je takav entuzijasta, fanatik, on je zabljubljenik u muziku (intelektualac, pre svega – upadica aut.) – to bez daljnjeg… ali ovo je specifično što volimo tu istu vrstu muzike, to je autentična džez muzika.

Ali kako ste se ukopili tako skladno, šteta što naši (žiri) nisu razumeli i mislim da biste sa pesmom „Nema te“ pokorili Evropu vas dvoje.

  • Je l da lepa pesma? Dobro, ali eto, šta vredi, nema veze, idemo dalje. E sada… ja sam ostala u kontaktu sa Rambom odonda, i sada imam da ti kažem jednu lepu novost (već kroz još više raspoloženi izraz lica dok nam ovo otkriva i njen prepoznatljivo osvajajući smeh), ekskluziva! Snimam novi CD, za Croatia Records, i tu će Rambo biti producent toga svega. Već sam snimila neke numere, nove, i imam još jedno, dve pesme da snimim. To ću uraditi sad u septembru, i onda tu negde s jeseni izlazi CD, ali to će biti onako, baš-baš, kompilacija – dupli zapravo, CD. Tu će biti postojeći ovi moji šlageri, iz PGP-a, tako da će to biti kao jedna jugoslovenska priča. Ovo iz današnjeg vremena, ove nove šlagere, koje ću plasirati, a biće i ovi šlageri postojeći, dugovečni, ta divna kompilacija biće rađena u jednom luksuznom izdanju, tako da će to ostati kao jedan dokument čime sam se bavila u životu. Jako se radujem tome.

I mi. I ja lično, naravno, priznajem rado.

  • Ja verovala nisam, ja nisam… znaš šta, ja retko slušam sebe (opet, „he-he…:-) ) I sada, imam jednu numeru koja se zove „Dolazi duga“. I ja sad… šta ću… dolazi jedan mlad dečko, on mi je pravio jednu pesmu, takođe će se naći na ovom izdanju, isto jedna nova pesma, jako je dobro ispalo, on je dečko… Milan Stanković, poznat i kao Sevdah Bejbe, on je i disk džokej a istovremeno i peva malo, i sada, uradila sam i tu pesmu. I, on mi znaš, kaže, Beti, mnogo mi se dopala ta, „Dolazi duga“. I ja obratim pažnju, poslušam, kad vidim ja tamo (youtobe), 93-4 hiljade pregleda a ja sam mislila to nema ni petsto, ni 200, ono (pljesak rukama), iznenadila sam se. Stvarno je dobra numera…

******

I neka ovde bude kraj ali samo prvog nastavka susreta sa Beti svih naših generacija, jer dok je prethodne noći pevala Aretu, Net King Kola, Elu ili Bili Holidej, raskošom svog glasa koji je odjekivao Somborom u strasti njenog temperamenta, energije, očuvane kondicije i spontano u ritmu muzike praćene laganim plesom u čemu su je ljudi pratili, krišom sam zapažao zaljubljene a to je – moj bi bio jedan od zaključaka na njena umeća i sasvim spontana a magnetno privlačna davanja publici emocija kroz poruke ljubavi u svakoj ispevanoj noti. Tako se recimo, jedan bračni par „srednjih godina“ zagrlio, dok se pre toga oboje poput više od hiljade ljudi na glavnom gradskom somborskom trgu, ona svojim a on njegovim, mobilnim, snimali i slikali Beti sa scene, pa ih je Beti prosto „naterala“ svojom interpretacijom, na taj zagrljaj – ali… i poljubac „bez srama“, onako javno…

…drugi pak, mlađi par verovatno tek pri veridbi, opet u svom stilu se zagrlio ali nekako magično „bočno“, pa se njihali ugrljeni jedno pored drugog, dvoje lepih mladih zaljbuljenih pevajući zajedno sa Beti…

…zatim, dok je predsednica Gradskog udruženja penzionera Sombor gospođa Irena Živanović, manirom ushićene poletne devojčice, samo radosno prostrujala sa fotoaparatom i rekla mi, „Siniša ja ovo moram da snimim, dobićeš sliku“… idemo dalje…

…bakica koja je dovela unučicu nije mogla a da ne sakrije suzicu od nje koja ju je upitala, bako zašto plačeš, ali je baki petogodišnja curica potom rekla samo, „bako, ovo je tako lepo….“

Ta misija ljubavi Beti Đorđević koja evo traje od zlatnih šezdesetih pa sve do danas i naravno sav taj „Slučaj Beti“ – za sva naša sutra, za sva naša poput jednog od njenih najvećih klasika, da svi otpočnemo ako smo negde „i zapeli“, ljubav – ispočetka. Vrhunac iznenađenja koje nam je svima pred kućom gde je živeo najljubavniji srpski pesnik Laza Kostić i velikim pravoslavnim hramom Svetog Georgija, Beti smislila i rekla, „A sad, da vas čujem, ajmo svi u ljubavnom plesu, idemo ali isključivo baš svi – ovo što sada sledi, a to je…. „Tiho su šaputale ruže…. te čuvene somborske ruže, koje svaki Somborac ima u svom dvorištu – Somborcima sada, od Beti na dar.

U svakoj pesmi prekidana aplauzima, u tom velikom otvorenom klubu – sceni, uz pokliče ‘Bravo’ nakon svake numere, ispraćena je ovacijama a ljudi kojima je neprekidno čitava dva sata držala jednako pažnju što polazi za umećem i rukom samo najuticajnijimn umetncima, ispratili su je duugim aplauzom uz poruke, vrati nam se Beti, uskoro.

Rođene su tako, te prelepe subotnje večeri, 7. avgusta, dve nove ljubavi. Sombor voli Beti, Beti voli Sombor.

Beti, hvala Ti.

Siniša Stričević, gl.odg.ur. (i ekipa) Novog Radio Sombora

Dodaci:

Antrafile 1 / Pojedine izjave publike: Ganuti smo, nas dvoje odmah smo se poljubili, moja unučica pita, bako kada će Beti opet u Sombor

– Ja sam se naježila. Neverovatna je Beti, kako godine idu, ona sve jača / A ja sam odmah poljubio moju ženu pred svima jer Beti je rekla da budemo zaljubljeni, pa nisam izdržao (somborski par lepog  i cenjenog bračnog staža)

– Došla sam iz Novog Sada na koncert. Sa svojim društvom, dvoje automobila. Da li nam je bilo teško doputovati, pitate? Zbog ovakve muzike i Beti, sve je lako. Skoro i peške bismo došli u Sombor zbog ovog doživljaja. Radujem se kolega i, što smo se zahvaljujući Beti, i upoznali (novosadska novinarka Marina Bogdanović) / radovanje naravno, obostrano a saradnja nova, tek počela (opet zahvaljujući Beti)

– Jako sam ganuta. Pustila sam suzu. A moja unuka koju sam svesno dovela da konačno doživi u ovom postojećem sveopštem muzičkom šarenilu, pravu umetnost, već posle druge pesme koju je otpevala Beti, od nezaboravne Merilin Monro, pitala me je: Bako, kada će ova ekstra pevačica ponovo doći u Sombor?

Antrafile 2 / S Beti smo nastavili kampanju Međunarodni dan prijateljstva

S obzirom na veoma dobar prijem naših sugrađana, kako u gradu, tako i u naseljenim mestima i salaškim naseljima, na sam datum: 30. jul – Međunarodni dan prijateljstva, odlučili smo da kontinuirano nastavimo sa simboličnim deljenjem knjiga – knjige kao najboljeg prijatelja, druga, tako da ovaj potez preraste u našu stalnu kampanju imenovanu u množini, Međunarodni dani prijateljstva (ideja i sva dalja realizacija: Novi Radio Sombor, naš izdavač Udruženje „PODIUM“ i Granski sindikat KUM-Kultura, umetnost, mediji „Nezavisnost“), u cilju da pozitivne vrednosti u simbolu darivanja knjige pojedincima svih uzrasta, profesija, socijalnih slojeva, i na ovaj način budu oplemenjene vidljivim i trajnim akcijama. Tako smo, radosni što smo prijatno iznenadili i samu Beti Đorđević kojoj smo pre samog nastupa na njenom prvom somborskom solističkom koncertu poklonili jednu knjigu simbolično, iz našeg stalnog Bibliotečko-humanitarnog fonda knjiga. Time je popularna umetnica postala i sastavni deo ovog našeg programa koji nastavljamo dan za danom.

—————

Rubrika je i sastavni deo ovogodišnjeg projekta „Uvek na licu mesta“ sufinansiranog iz budžeta grada Sombora. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Medijska pažnja i pratnja: Novi Radio Sombor

 

Tagovi: , , ,

Povezani članci

Nova balada „Maske“ Nenada Cvijetića
Pesma za Evroviziju 2022: Julijana Vincan uz ženski muzički trio Playade sa pesmom ‘Istina i laži’ u krugu favorita za predstavnika Srbije

Kategorije

Izbornik