Ružica Parčetić, voditeljica programa – AcanskiS ©
- Pretposlednjeg julskog četvrtka, u organizaciji „Centra za kulturu Bunjevaca“ održana je samostalna izložba Jenea Višinke „Bunjevački motivi u slikama Jenea Višinke”, a jedan od povoda za izložbu bilo je i predstavljanje nove galerije pozantog slikara, program manifestacije vodila je Ružica Parčetić
„Pripadajuć tematski dugačkoj tradiciji slikanja ravnice i ravnićara, savrimeni somborski umitnik Jene Višinka slidi svoje prithodnike, kojima je, još krajom 19. i poćetkom 20. vika, panonski prostor počo pridstavljat nepristano umitnićko nadahnuće. Taj niz, barem kad je o Somboru rić, pun je znameniti imena vojvođanskog slikarstva. poput Šandora Juhasa, akademika Ivana Radovića, akademika Milana Konjovića, Lajoša Hušveta, Save Stojkova Pavla Blesića, Vladimira Spasića i drugi slikara, koji su odraze ravničarskog svita umišno prinosili na slikarsko plalno. jednako snažno ko što su to svojim perom činili i vrsni pripovidaći ravnice Veljko Petrović, lanos Herceg, Miroslav Josić Višnjić ili Boško Ivkov…
Jedno već prohujalo vrime i skoro zaboravljen svit, realistićno i plastićno, ko na dlanu, prikazani su u opusima Jenea Višnke. To je svit poljodilaca – paora i ralara, svit salaša i sela kraj Sombora, naoko skladan, miran i skoro idilićan, a zapravo zasnovan na nepristanom radu, muki, znoju i potpunoj posvećenosti zemlji od koje se živi.
Detalji tog života zabiluženi su sa skoro fotografskom priciznosti, brez obzira da li je rić o prizorima salaški el seoski kuća i dvorišta, poljski radova, svakodnevnog života paorskog domaćinstva, ravničarskog krajolika, portreta el mrtve prirode.
Kolorit ti slika je bogat al ne i razbukto el eksplozivan kako bi izazvo brz efekat na posmatraća, već skoro smiran u svom realizmu, koji, nenametljivo, prije svidoći o tihom radovanju životu, nego o povrimenim potmulim straslima i ravnice i naglašenim emocijama. Taj prastari bački i vojvodanski ruralni poredak. koji je tako snažno i upećatljivo prisutan na slikama Jenea Višinke, svidoći i o jednom slikarstvu dugačkog kontmuiteta, slikarstvu koje svoju poetsku dimenziju stiče napajanjom na izvoru realnog okruženja i velikog mirnog prostranstva, pomalo ušorenog i ko zaustavljenog u protoku vrimena (uostalom još je Tomas Man primetio da, tamo di ima puno prostora, ima i puno vrimena)
Zato te slike uspostavljaje laku i brzu komunikaciju sa posmatraćem. Uvlače ga i unose u taj svet iz realnosti ubrzane i bućne svakodnevnice u kojoj veštaćka inteligencija sve više i brže priobiikuje našu stvarnost, te ji, ko da su kročili u niki mali umitnićki vrimeplov, prinosi u svoj jednostavan, tih, uredan i smislen arnbijent, u kojem se živi mimo senki stalni napetosti i oprosti, pa i onda kad smo svisni koliko je i znoja i čemera moralo bit utisnuto u tim brazdama. Ambijent ovi slika duboko je zavičajno usađen u ovdašnjem čoviku, ako ne u sadašnjici, a ono kroz sićanja na ditinjstvo el kroz priće svoji stari i kroz stare fotogratije, u ćijim sepijama ima vlše nagovištaja i evokacije zivota, nego u najsavrimenijoj digitalnoj tehnologiji.
U toj orodenosti sa zavičajnim okruženjom, Jene Višinka na svojim platmima majstorski komponuje sentiment Bačke po notama prašnjavi i požutili stranica kajdanki ravničarskog života, koji nije samo brezbrižan, soćan i obišenjaćki bećarac, praćen zvukom gajdi i tambura, nego je i tija molitva prid raspelom pokraj prašnjavog druma, ko i ritmičan bat kopita vranca el ćilaša koji vuće paorska kola, el odmireni hjuk kose koja kosi žlto pod raspaljenim julskim suncom nad ravnicom. Svi ti detalji na njegovim platnima traju ko uspomina i znamen jednog svita koji živi još mahom u našim sićanjima. a nakon nas priće u svit zaboravljeni slika kadgodašnjeg zivota. Zato nam je umitnost Jenea Višinke danas jako važna i znaćajna u borbi sa nehajem vrimena i naporima za očuvanje ravnićarske baštine.“
Milan Stepanović
JENE VIŠINKA (1959) rođen je u Apatinu, starom bačkom podunavskom gradiću, a poriklom je iz obližnjeg sela Svilojeva. Živi i radi u Somboru, a slikarstvom se bavi već skoro 45 godina. Izlago je na priko 15 samostalni i više desetina zajednički izložbi. Stalnu postavku slika več godinama izlaže u svojem ateljeu – galeriji, koja se nalazi u ljupkoj rokoko kapeli Sv. Ivana Nepomuka, nastaloj još 1751. godine, u samom sridištu starog gradskog jezgra u Somboru. U Muzeju prisajedinjenja (pri Muzeju Vojvodine u Novom Sadu), nalazi se i njegov portret Blaška Rajića, znamenitog bunjevačkog pridvodnika i učesnika Velike narodne skupštine u Novom Sadu 1918. godine. U somborskoj Župnoj crkvi Sv. Križa, u kojoj prije 2011. g. nije bilo slika, Jene Višinka je, na pridlog tadašnjeg župnika Marinka Stantića i nuz materijalnu pomoć virnika, nasliko sedam slika velikog formata, koje danas krase ovu crkvu. Jedan period svojeg života Višinka je posvetio i restauraciji crkava, te je tokom prithodni 30 godina imo zdravo dobru i plodnu saradnju sa rimokatoličkom crkvom, koja je i vlasnik kapele u kojoj se nalazi njegov atelje – galerija.
Projekat „Na licu mesta“ sufinansiran je iz budžeta grada Sombora. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Foto: Srđan Ačanski – AcanskiS ©
Medijska pažnja i pratnja: Novi Radio Sombor
http://keepone.net/radio/k138251/novi-radio-sombor*
*Novi Radio Sombor na vodećoj platformi radio stanica svih država sveta
