Kamerun@jezero smrti-acanskis@ilustracija
- U srcu zapadne Afrike, u Kamerunu, smjestilo se jezero Nyos. Okruženo bujnim zelenim brežuljcima, s kristalno plavom vodom koja mirno zrcali nebo, Nyos je godinama izgledalo kao savršeno, slikovito mjesto. Lokalno stanovništvo živilo je u njegovoj blizini, nesvjesno strašne tajne koju je jezero skrivalo u svojim dubinama. Tišina koja je obavijala jezero činila se idiličnom, ali te kobne noći, 21. kolovoza 1986. godine, ta se tišina pokazala smrtonosnom.
Seljani u okolnim selima otišli su na spavanje kao i svake druge noći, ne sluteći što im se sprema. Jutro koje je uslijedilo donijelo je stravičan prizor. Nitko se nije probudio.
Nije bilo nikakvih znakova nasilja, prirodnih katastrofa poput potresa ili tsunamija. Ljudi su ležali u svojim krevetima, na kućnim pragovima, na stazama… Mnogi su izgledali kao da su se jednostavno srušili usred rečenice ili pokreta i nikada se nisu probudili. Sve je bilo sablasno tiho. Stoka je ležala nepomično na poljima, ptice su pale s grana, kukci su uginuli u letu. U krugu od 25 kilometara oko jezera, ništa što je disalo nije preživjelo.
U jednoj noći, bez ikakvog zvuka, život je nestao. Brojke su bile užasne: 1746 ljudi i više od 3500 grla stoke izgubilo je život.
Svijet je bio šokiran, a znanstvenici su se odmah uputili na mjesto događaja kako bi odgonetnuli uzrok ove neobjašnjive tragedije. Otkrili su da je uzrok tihi plin – ugljikov dioksid (CO_2). Jezero Nyos smješteno je u krateru ugaslog vulkana, a CO_2 iz magmatske komore ispod vulkana kontinuirano prodire kroz dno jezera.
U većini jezera, ovaj bi se plin podigao na površinu i raspršio u atmosferu. Međutim, Nyos je posebno. Duboko je, hladno na dnu i stratificirano, što znači da se slojevi vode ne miješaju. Plin se desetljećima nakupljao u donjem sloju, otapajući se u vodi pod velikim pritiskom, poput ugljikovog dioksida u zatvorenoj boci gaziranog pića.
Kobne večeri, nešto je poremetilo krhku ravnotežu jezera. Bilo da se radilo o manjem klizištu, jakom udaru vjetra ili padu temperature, točan uzrok nikada nije sa sigurnošću utvrđen. No, posljedica je bila katastrofalna. „Boca“ je otvorena.
Oko 1,6 milijuna tona ugljikovog dioksida, težeg od zraka, bezbojnog i bez mirisa, izbilo je iz dubina. Taj se smrtonosni oblak počeo slijevati niz obronke brzinom do 70 km/h, poput nevidljive lavine. Ispunio je dolinu slojem debelim do 50 metara. Ljudi koji su mirno spavali u svojim domovima udisali su plin, nesvjesni opasnosti, i gušili se u snu.
Samo su rijetki preživjeli. Oni čiji su se domovi nalazili odmah iznad smrtonosnog sloja plina probudili su se i zatekli stravičan prizor – svijet u kojem je sve umrlo dok su spavali. Njihova svjedočanstva su potresna i podsjećaju na krhkost ljudskog života pred snagom prirode.
Nakon tragedije, poduzete su mjere kako bi se spriječilo ponavljanje ovakvog događaja. Znanstvenici su u jezero spustili cijevi za otplinjavanje koje kontinuirano pumpaju CO_2 s dna, stvarajući kontrolirane fontane na površini. Iako ovaj sustav funkcionira i smanjuje pritisak plina, jezero i dalje akumulira CO_2 brže nego što ga cijevi mogu ukloniti.
Tragedija na jezeru Nyos ostaje trajni podsjetnik na razorne sile koje se mogu skrivati iza prividnog mira i ljepote prirode. To je priča o nevidljivoj opasnosti, o ljudskoj krhkosti i o važnosti znanstvenog istraživanja u razumijevanju i prevenciji ovakvih katastrofa. I dok jezero Nyos danas ponovno izgleda savršeno – plava voda okružena zelenim brdima – njegova tišina zauvijek će nositi jeku te strašne noći.
