© AcanskiS,foto
- Korak po korak kroz svaki sokak to je naziv nove knjige o Monoštoru autorice Marije Šeremešić. Široke, prave monoštorske ulice, a u svakoj od njih neka zanimljiva priča i eto knjige o Monoštoru bogato ilustrirane fotografijama.
Autorica je obišla svaku ulicu, a priče su nastale nakon razgovora s bojnim zanimljivim Monoštorcima.
U nakladi Udruge građana Urbani Šoojkci do sada je tiskaono 14 knjiga o Monoštoru, Kuhar tradicijskih jela, Rječnik monoštorskih riči samo su neke od njih I tu nije kraj. Monoštor je neiscrpna inspiracija, pa Marija Šeremešić priprema novi knjigu.
Prenosimo vam ovaj zanimljiv razgovoru celosti
Dakle, Udruženje Građana Urbani šokci i autorka Marija Šeremešić, taman kada smo pomislili da više nema materija za neku novu knjigu o Monoštoru onda se desi knjiga „Korak po korak kroz svaki sokak“, šta čini sadržinu ove knjige, šta je između korica ove zaista bogato opremljene knjige?
Cilj mi je bio prvo snimiti selo iz vazduha iz ptičije prespektive, da se vidi upravo ono po čemu je ono što je selo prepoznatljivo, a to su ulice pod pravim uglom, znači koje liče selo, koje liče na šahovsku ploču.
Zatim ulice posebice. I u svakoj ulici po nekoliko fotografija, nasumice odabranih, da kažemo, kuća, uređenih prostora ispred kuća i naravno po nekoliko priča iz svake ulice, o ljudima koji tu žive. Ja kažem, čini nam se da su ti naši susjedi obični ljudi. Ali svaki ima neku svoju priču koja je zanimljiva, koju možda ne znamo ni vi, ni ja, ni čitavo selo. I cilj mi je bio upravo te zanimljive priče i sokaka uneti između korica ove knjige.
E sad, da li to znači da je svaki sokak u ovoj knjizi, koliko to u Monoštoru onda ima sokaka?
Pa ja nisam pravo da vam kažem brojala. Priča ima 25, što ne znači da je baš u svakom sokaku. Ima u nekom sokaku gdje ne imamo priču, ali sad tu imamo jako lip okoliš, imamo u nekom sokaku gdje imamo 3-4 priče. Nekako je to skoncentrirano prema centru sela, prema centru mjesta. Tu je mnogo više oni koji imaju neke priče. Pa imamo hard-rokera recimo u mjestu gdje vlada tambura. Imamo zanimljive priče naših seljana ili sad stanovnika šumskog naselja ili romskog naselja. Imamo zanimljive priče ljudi koji vole konje. Imamo priče koje su došle u potrebu sa svojim korjenima, čak iz Meksika.
Znači zanimljivosti koje će, da ne otkrijem sad baš sve, zanimljivosti koje će čitaoce privući knjizi.
Nova knjige o Monoštoru autorice Marije Šeremešić © AcanskiS,foto
A kako ste prikupili materijal?
Pa obilazkom, razgovorom, pričom, ponegdje uveđivanjem. Negdje vrlo lako sam dobila informaciju, ljudi, jesu susretljivi i na neki način imam jako dobar kontakt sa, da kažem, ukazivačima, pošto sam se ja Monoštorom bavila više godina.
Kažete da ne otkrivamo sve ali dok bude emitovano ovoj prilog ili se čita ovaj tekst, proći će već i ova prezentacija knjige. Što je vas nešto kao priča, možda, najviše ovako dojmilo iznenadilo?
Dojmilo me je upravo ta priča o čovjeku gospodinu Tarinu, Francisco Tarin Periškić, koji je došao za korenima svojih predaka. Znači, čak iz Meksika je došao ovdje i pokušao pronaći svoje predke, s obzirom da su se Monoštorci nekada iseljavali. Znači, u 1920. godine je već počalo iseljavanje za Ameriku preko Trsta i on je išao čitavim tijem putem u povratnom smjeru da bi došao do sela i da bi došao do mnogih članova obitelji Periškić, ne bi li utvrdio svoje pretke.
Zatim imamo priču iz romskog naselja gdje je jedan gospodin, Stipan, koji je putovao kao 15-godišnjak u Belgiju. Tamo se školovao, pisao knjige i postao uvaženi član jedne zajednice koja se bori za ravnopravnost naroda, da ne bude deljivost i po polu, po naciji, po vjeri. Njegova priča je veoma zanimljiva. Ima i drugih zanimljivih priča, recimo imamo glumci iz romskog naselja koji su igrali u filmu Skupljači perija. Onda imamo Ljubitelje konja. Imamo tu dosta priča.
E sad, knjiga je pisana na srpskom jeziku, Zašto?
Zato što su kazivači tako dražili. Priča polazi iz mesta gdje je ikavica skoro pa izgubljeni oblik živog nasljeđa, znači samo kod starih ljudi se koristi. Hrvatski jeziki ne usvajaju standard kao svoj jezik i smatruju da njihova priča ako bi se izpričala na hrvatskom jeziku nije ono kao kad oni pričaju na srpskom koji je naravno pomješan sa šokačkom ikavicom. To je jedini razlog. Inače sve moje knjige su pisane na hrvatskom jeziku i dalje će biti. Ali s obzirom da su to autori 25 različitih autora i mišljenje većine smo ispoštovali.
Da li to znači da se sad rađuju neke nove ideje za neku novu knjigu o Monoštoru?
Nova knjiga je skoro gotova. Nova knjiga je gotova. Imam još dvije, tri osobe da pokupim materijale. To će biti jedna manja knjižica, manjeg formata.
Možda ne ovako interesantno za oko, ali će ostaviti pisani trag u ljudima koji su u povijesti za ovo selo učinili jako mnogo, da li su to putem svog obrazovanja, putem svog posla. Tu imamo svećanike, sve svećanike koji su nekada radili u mjestu. Zatim tu su direktori škola koji su nekada radili, tu su doktori nauka, danas mladi ljudi koji žive u van Monoštora, ali su postigli određene uspjehe kroz svoju struku i svoje objavljivanje svojih radova. Znači ljudi koji kažemo jedan mali leksikon, ljudi koji su ostavili trag u struci i u nauci.
A koja je u po redu je ovo vaša knjiga o Monuštoru?
Ovo je 14. knjiga plus 4,5 zbornika radova.
Ova knjiga je jedan zanimljiv prikaz onoga što jesu Monoštorci, što jeste Monoštor imajući u vidu sve što se radi u Monoštoru na promociji turizma, starih zanata jel ova knjiga samo jedan dodatak svemu tome?
Upravo tako. Zaista sva Marijinana dela o Bačkom Monuštoru, zaista pomažu i u popularizaciji i u promociji samog sela, i u očuvanju, sa druge strane, tog bogatog kulturnog nasleđa. A ja knjigu ovu smatram zaista biserom jednim i jednom enciklopedijom današnjeg Bačkog Monoštora.
Naime, skroz je interesantan je momenat gde ona kroz u stvari samu knjigu i sam koncept knjige, koji se bazira na različitim ulicama i interesantnim ljudima koji žive u tim ulicama, gde ona nas u stvari poziva i mami da mi izađemo, da prošetamo, da popričamo sa komšijama i sa tim prolaznicima koje sretnemo i zaista postoji velika verovatnoća upravo da ćemo sresti nekoga koja je, u stvari, u samoj knjizi.
Dakle, zaista smatram isto i jednom vrstom i turističkog vodiča, da kažemo, za naše selo i da je knjiga zaista fenomenalna i predstavlja zaista i idealan poklon za svakog Monoštorica i Monoštorku, a isto tako i za nekog koga želimo da fasciniramo sa našim selom.
Galerija
Medijska pažnja i pratnja: Novi Radio Sombor
