Foto Klub Osijek i Foto Klub Sombor - druzenje
OSIJEK / SOMBOR – Na poziv Fotokluba Osijek, delegacija naših fotografa i medijskih stvaralaca učestvovala je u subotu, 30. maja, na premijernoj „1. osječkoj fotografskoj koloniji“. Ovaj jedinstveni susret, održan u izuzetno toploj i prijateljskoj atmosferi, okupio je članove bratskih klubova iz Osijeka, Vinkovaca, Sombora, Đakova i Belog Manastira, označivši zvanično obnavljanje i produbljivanje uspešne regionalne saradnje.
Sama kolonija realizovana je na prostoru Regionalnog parka Mura-Drava, unutar nenaseljenog šumskog predela Dravica u blizini osječkog prigradskog naselja Podravlje, gde se nalazi Edukativno-posetilački centar (EPC) „Podravlje“. Ovo atraktivno područje nalazi se u neposrednoj blizini Parka prirode „Kopački rit“, što čitavom lokalitetu daje izuzetnu ekološku, geografsku i pejsažnu vrednost.
Šume i biodiverzitet: Između tri države i evropske mreže
Za razliku od klasičnog parka prirode, koji predstavlja prostrano prirodno ili delom kultivisano područje sa naglašenim ekološkim, estetskim i kulturno-istorijskim vrednostima, Regionalni park označava kopneno i/ili morsko područje velike bioraznolikosti i regionalnih karakteristika gde su dopuštene privredne delatnosti koje ne ugrožavaju njegove bitne odlike. Ovaj konkretni deo regionalnog parka čini ključnu kariku velikog međunarodnog područja zaštite porečja Drave između Mađarske, Slovenije i Hrvatske. Kontrolu ponašanja i poštovanja pravila u ovom osetljivom pojasu neposredno nadzire specijalizovana služba čuvara prirode.
Čitav prostor je deo evropske ekološke mreže Natura 2000, koja predstavlja najveći sistem očuvanih područja na svetu i obuhvata oko 30.000 lokaliteta, odnosno skoro 20% teritorije Evropske unije. Osnovu ove mreže čine dve ključne legislative: EU Direktiva o pticama iz 1979. godine i EU Direktiva o staništima iz 1992. godine. U Republici Hrvatskoj ova ekološka mreža proglašena je Uredbom Vlade RH od 26. septembra 2013. godine, a u okviru područja očuvanja značajnih za ptice (POP) u Hrvatskoj je zakonski zaštićeno čak 120 vrsta ptica. Kroz razgovor na terenu, jedan od osječkih šumara nam je kroz osmeh preneo najlepšu definiciju svog poziva: „Jedva čekam da svako jutro dođem na posao i uživam u pravoj rapsodiji zvukova i cvrkuta ptica.“
Podloga za održivo gospodarenje, koje na ovim prostorima ima tradiciju dugu 250 godina, jesu naučna saznanja o šumi kao „savršenoj ekološkoj fabrici“. Lokalni šumari praktikuju takozvano potrajno gospodarenje ili darenje, što znači da određena šumska površina nikada nije gola i bez vegetacije. Temeljem starosti, sastojine se svrstavaju u dobne razrede, a vreme od podizanja šume do završne seče i novog ciklusa pomlađivanja naziva se ophodnja. Zanimljivo je da za moćni hrast lužnjak i hrast kitnjak ta ophodnja iznosi čak 140 godina, dok za brzorastuće topole i vrbe iznosi najmanje 40 godina.

U ranoj fazi, kada mlada šuma podseća na šikaru (stadijum pomlatka i mladika), sprovode se intenzivni šumskouzgojni radovi i nega. Kroz redukciju nepoželjnih, konkurentskih vrsta (razno zeljasto bilje i niski grmovi) mladim stablima se dovodi preko potrebna svetlost. Rad se nastavlja kroz stadijume koljika i letvika, pa sve do najduže faze nege – prorjede. Tokom prorrede, šumari uklanjaju bolesna i nepravilna stabla, ali sa jasnim ekološkim izuzetkom: namerno se ostavljaju stabla koja imaju duplje i gnezda retkih ptica, čime se direktno čuva bioraznolikost. Ovu neraskidivu smenu generacija u šumi na najlepši način opisuje u svojim stihovima diplomirani inženjer šumarstva Darko Posarić u svojoj knjižici o razvoju hrastove šume:
„Kad mali osnaže znaj, Starima tada stiže kraj! Mladim stablima sada treba, Puno sunca, vedrog neba…“
Na ovom poplavnom terenu šumske zajednice su raspoređene strogo zonalno, u zavisnosti od režima podzemnih i nadzemnih voda. Na najnižim delovima uz same vodotoke dominira grmoliki šibljak rakite, na koji se nastavljaju kratkovečne (oko 10 godina) šume bademaste vrbe, koje imaju ogromnu ulogu u zaustavljanju poplavnih talasa i podizanju tla taloženjem nanosa. Nešto više pozicionirane su šume bele vrbe, specifične po tome što su im stabla često karakteristično iskrivljena pod direktnim sezonskim delovanjem zimskog leda i pritiska ledene kore. Sledeći pojas čine šume bele vrbe i crne topole, dok najviši i najstabilniji stadijum u razvoju poplavnih šuma ovog Podunavlja i Podravlja čine moćne zajednice hrasta lužnjaka, jasena, vezova i poljskog jasena. Ova vrhunska prirodna zajednica predstavlja zaštićeno stanište od međunarodnog značaja sa oznakom Natura kod 91F0.

Kao rezultat uspešnih ekoloških projekata, ovaj prostor je i dom evropskog dabra. Kroz istorijski projekat „Dabar u Hrvatskoj“, u periodu od 1996. do 1998. godine, uspešno je reintrodukovano 85 jedinki na lokalitetima Legrada (šuma Žutica) i Ivanić Grada, odakle su se uspešno naselile i na prostor NATURAVITA projekta. Kako danas na ovom prostoru dabrovi nemaju prirodnih neprijatelja poput vuka (izuzev pasa lutalica u blizini naselja), njihova populacija beleži konstantan rast. Zbog toga stručnjaci danas rade na održivom planu gospodarenja ovom vrstom kako bi se sprečile štete na okolnim ustavama, vodotokovima i poljoprivrednim imanjima, vraćajući narušenu biološku ravnotežu.
Ekološka transformacija: Uspon održive oaze znanja
Pre nego što je postao centar okupljanja prirodnjaka i umetnika, ovaj prostor je prošao kroz sveobuhvatnu transformaciju u okviru strateškog projekta „Razminiranje, obnova i zaštita šuma i šumskog zemljišta u zaštićenim i Natura 2000 područjima u dunavsko-dravskoj regiji – NATURAVITA“. Ovaj projekat, čije je razdoblje sprovođenja trajalo od 23. juna 2015. godine do 23. septembra 2023. godine, u potpunosti je realizovan na području Osječko-baranjske županije. Ukupna vrednost projekta iznosila je 376,8 miliona kuna, od čega su prihvatljivi troškovi iznosili 369,6 miliona kuna, a čak 85% (odnosno 314,1 milion kuna) činila su bespovratna sredstva iz Kohezionog fonda Evropske unije kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija. Nosioc projekta bilo je društvo „Hrvatske šume“ d.o.o. Zagreb (UŠP Osijek), zajedno sa partnerima: Ministarstvom unutrašnjih poslova, Hrvatskim vodama, Javnom ustanovom „Park prirode Kopački rit“ i Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Evropske unije. Zbog ratnih dešavanja, šume i vodni resursi na ovom području decenijama su bili zagađeni eksplozivnim sredstvima, što je sprečavala pristup i dugoročno upravljanje ovim prirodnim blagom.
U okviru istog programa sprovedena je kompletna rekonstrukcija, unutrašnje uređenje i opremanje bivše lugarnice koja je pretvorena u savremeni Edukacijsko-posjetiteljski centar „Podravlje“ (na adresi Lugarnica 1, 31000 Podravlje). Centar ima kapacitet da primi oko 50 posetilaca, sa radnim vremenom od 7 do 15 sati. Objekat funkcioniše kao energetska i infrastrukturna održiva oaza: električnom energijom se snabdeva preko fotonaponskih panela, topla voda stiže iz solarnih kolektora, grejanje je na ekološki prihvatljive pelete, a odvodnja je rešena biološkim prečistačem. Tokom obnove u nepromenjenim dimenzijama, spoljna ovojnica zgrade dodatno je termički zaštićena kamenom vunom kako bi se osigurala od gubitka energije. Posetioci u krugu centra mogu videti makete minsko-eksplozivnih sredstava pronađenih tokom čišćenja terena i naučiti pravila bezbednog ponašanja u prirodi.
Protokol kolonije: Doček, staza i fotografski fokus
Ceo subotnji program bio je besprekorno organizovan u nekoliko faza, spajajući slavonsko gostoprimstvo i kreativan rad na terenu. Skupljanje učesnika u kompleksu centra započelo je srdačnom dobrodošlicom domaćina iz Fotokluba Osijek, koji su za sve goste odmah na samom početku priredili osveženje, hranu i piće dobrodošlice. U izuzetno drugarskoj, fer i opuštenoj atmosferi, fotografi iz četiri grada su se pozdravili, podelili u grupe i krenuli na radni deo dana.
U okruženju samog centra uspostavljene su četiri poučno-rekreativne staze ukupne dužine od 11 kilometara, koje omogućavaju kvalitetno doživljavanje i edukaciju u prirodnom okruženju. To su staze:
-
„Biljsko jezero“ (uz severnu obalu u dužini od oko 2 km);
-
„Veliko polje“ (smeštena uz dravski nasip između zoološkog vrta i državne ceste D-7, dužine oko 2 km);
-
„Halaševo“ (uz istoimeno jezero, dužine oko 2 km);
-
Poučno-rekreativna staza „Perunika“.

Poučno-rekreativna staza „Perunika“
Glavna ruta kretanja za učesnike kolonije bila je upravo staza „Perunika“, koja se delom kružnog oblika nastavlja direktno na sam objekat u dužini od oko 5 kilometara. Posebnu vrednost obilasku dalo je stručno izlaganje osječkog šumara koji je učesnicima preneo detalje o flori i fauni koje nudi edukativni program staze (čijoj su izradi doprineli istaknuti stručnjaci dr. sc. Goran Jakšić, dr. sc. Vanja Stamenković, dr. sc. Dario Kremer, dr. sc. Dražen Degmečić, dr. sc. Perica Mustafić i dr. sc. Marijan Grubešić).
Učesnici su kroz ovu edukaciju saznali više o geološkoj prošlosti i nastanku tala na projektnom području, vrstama tala, šumskim zajednicama i važnosti poplavne livade ošaka. Šumar im je predočio da na ovom prostoru obitavaju tri specifične vrste perunika – sibirska (plava), žuta perunika (koja raste dublje uz bare u simbiozi sa plavom kupinom), kao i autohtona hrvatska perunika, detaljno obrazloživši razlike među njima po boji, obliku latica i staništima. Takođe su naučili o alohtonim vrstama i njihovoj invazivnosti. Iako program staze obuhvata i bogat svet zaštićenih i invazivnih životinja – poput učenja o rastu rogovlja i razlikama između rogovlja jelena i srnjaka, barskih kornjača, belouški, divljih svinja, pa sve do uočavanja moćnog orla štekavaca (ribara, bjelorepana) i njegovih gnezda – isključivi fotografski cilj i fokus ove akcije bio je snimanje plave perunike.
Centralni motiv dana bile su poplavne livade u potrazi za najlepšim primercima sibirske plave perunike u punom cvatu. Autori su detaljno istraživali raskoš njenih detalja kroz makro-tehnike, ali i kroz „fotografiju oka“ – umetnički pravac koji na nesvakidašnji način spaja estetiku prirode i lični autorski pečat. Tajming za uspešno fotografisanje plavih cvetova bio je idealno odabran.

Gitara, ketering i dirljiv omaž pred rastanak
Nakon uspešnog obilaska staze i rada na terenu, učesnici su se vratili u kompleks centra gde je usledio centralni deo druženja. Za umorne fotografe obezbeđen je vrhunski ketering, a prostorom je odjeknula akustična muzika na gitari koja je poslužila za maksimalno opuštanje, sumiranje utisaka i neformalne razgovore.
U samoj završnici susreta, nadovezujući se na šumarsku tradiciju obnavljanja autohtonih vrsta, usledio je dirljiv i simboličan čin. U krugu edukativnog centra učesnici kolonije su zajednički posadili stablo mladog hrasta lužnjaka u znak sećanja i trajnog poštovanja prema preminulom predsedniku Fotokluba Osijek, Miroslavu Adamu. Ovaj čin, posvećen čoveku koji je ostavio neizbrisiv trag u fotografiji ovog kraja, na najlepši način je zaokružio priču o kontinuitetu, korenima i trajnim prijateljstvima.
Nakon zajedničkog sađenja, predstavnici klubova iz Osijeka, Vinkovaca, Sombora i Belog Manastira održali su kraći radni sastanak na kome su postignuti čvrsti dogovori oko realizacije sledećih foto-safarija, novih kolonija, kao i razmene zajedničkih izložbi u narednom periodu. Usledio je srdačan rastanak bratskih klubova, uz obećanje da će se ovi susreti redovno nastaviti.
Uspešan završetak prve kolonije u Osijeku potvrdio je da fotografija ne poznaje granice i da predstavlja moćan medij za povezivanje ljudi. Saradnja je obnovljena na najbolji mogući način, a prvi konkretan korak već je načinjen – dogovoreno je da svako od učesnika kolonije pošalje po tri svoje najbolje fotografije, koje će ući u selekciju za predstojeću veliku zajedničku izložbu. Plodove ovog kreativnog dana publika širom regije imaće priliku da vidi na ovim postavkama u narednom periodu.























