„Iza tuče vedrije je nebo, iza tuge bistrija je duša, iza plača veselije poješ.“ — Petar II Petrović Njegoš, „Gorski vijenac“
Ovim vanvremenskim, duboko utešnim stihovima iz svog najpoznatijeg dela „Gorski vijenac“, Petar II Petrović Njegoš nas podseća na prirodni, neumitni ciklus života u kojem nijedna teškoća, tuga ni suze nisu večni.
Kao što posle jake oluje i nepogode nebo neizbežno postaje čistije i svetlije, tako i ljudska duša kroz patnju i suze prolazi kroz neku vrstu pročišćenja, postajući bistrija, mudrija i spremnija da ponovo oseti i podeli istinsku radost i pesmu.