Kultura

Empatija – u prvom licu jednine: Promovisana knjiga „Pečat potpis delovodni broj“ Anite Beretić uz neizbežnu humanitarnu stranu života

 

  • U ispunjenom Dečjem odeljenju Gradske biblioteke Karlo Bijelicki u Somboru u kojem se tražila „stolica više“, u petak 23. septembra održana je promocija treće knjige Anite Beretić PEČAT POTPIS DELOVODNI BROJ

U književnoj večeri su, uz autorku, učestvovali Dragana Đapić, dugogodišnja kulturna aktivistkinja, Dragan Banjac, cenjeni novinar iz Beograda i Nataša Turkić, direktorka somborske Biblioteke. Ali, rekli bismo, učestvovala je sasvim aktivno i publika.

Kao što je direktorka odmah u uvodu najavila što smo i mi u najavi događaja notirali, sav prihod od prodaje knjige odlazi u humanitarne svrhe za dalje lečenje Somborke Dragane Prosinger, ambiciozne mlade osobe koja može već da se pohvali sa dvostrukim akademskim zvanjem, uz znanje još nekoliko stranih svetskih jezika.

Jezik kojim govori u svojoj knjizi veoma simboličnog naziva „Pečat, potpis, delovodni broj“, Anita je nedvosmisleno u isto vreme jasna, koncizna, svakodnevna, kritična i samokritična, lirska i duhovito satirična, uplašena za gubitak i pre svega hrabra kao večiti optimista za traženje i pronalaženje najvećeg imetka – slobode, praveći vešto poslaganu strukturu interakcije juče-danas-sutra, čitaocu posve pristupačnim.

Upravo u toj svakodnevici posle neke „epohe“, dobijamo i odgovor na pitanje, da je srpska publicistika dobila savremenu domanovićevsku spisateljicu sa nušićevskim korenima. S obzirom da aktuelnost od pre tri pa i šest decenija biva i sada a živeće i kad odemo nekim drugim stazama kako je napomenula, „tamo negde gore, pa kako se god po zaslugama, već ‘dogovori’ sa svevišnjim i snađe“.

Baš ta svakodnevnica o kojoj piše, najverovanije svesno, s namerom, ne hajući mnogo za hronologijom sopstvenih životnih događaja odnosno uopšte onih nanizanih u društvu, ona naizmenično niže u smislu novela/crtica/beleški i drugih popularnih književnih pa na momente i novinarskih formi-žanrova, iskustva iz rada učiteljice, pa direktorke škole, angažovanja kao aktivistkinje na različitim poljima, direktorke radija koji je u njeno vreme rukovođenja cvetao, susretima sa znanim i neznanim.

Zato joj je osim ostalog, kolega Dragan Banjac, koji za sobom ima poveći novinarsko-urednički staž kao jedan od lidera srpskog novinarstva danas, dao „domaći zadatak“, da već sledeća publikacija bude značajnije “fizički“ obimnija barem, kako reče, „na jedno 350 strana“, i to ako ne pre, ono za godinu-dve, „oročio“ je. Dragana Đapić je naglasila humanitarnu crtu Beretićeve kada je svesrdno pomagala što i nadalje čini, onima koji i ne znaju od koga – nje, pomoć stiže, nikada sebe ne stavljajući na čelo bilo čega, i bilo kad. Poznata je spisateljicina misao, “nije važno ko je na čelu, važno je ko je pored“.

Empatija za druge živi ovu knjigu, saglasni su i govornici i publika, koja je ispunila salu u energiji pozitivnih vibracija, cveća, zagrljaja i stisaka ruku, aludirajući za ne daj Bože, minuli građanski Sombor. Po vokaciji i diplomama i sama profesorka književnosti kojoj nadasve susreti sa decom, đacima, pa i oni sa kolegama (vrli i manje vrli susreti), dadoše poziciju iskustva da i svoje boli i radosti, patnje, ponekad neminovne strepnje i onda pobede, svakako pomognu dodatno da misli budu pretočene u reči.

To što posebno voli da se našali na sopstveni račun, nedvosmisleno izvire iz redova „Pečata“, priznajući da joj je često u poslu i karijeri u kojoj je često gazila bosa po trnju, zapadalo recimo baš to, što joj je bilo uvek najveća „robija“ – papir, kako zbirno zove ‘silne’ formulare, spise, delovodnike pa sve do arhive, u kojoj i tako svi zajedno – završavaju.

Somborski „šmek“ u Biblioteci, ali uz vešto ukomponovanu „mešavinu“ međuupućenih pogleda i osmeha sa gostima iz Vrbasa, Subotice, Novog Sada, Zrenjanina, Sremskih Karlovaca, Rume, „čitavog Srema“ kako Anita reče, stadoše u salu, a naravno, uz podršku porodice ponajpre i dugogodišnjih prijatelja pa se sve činilo kao da je na jednom susretu spontano okupljena malo – veća, familija.

I naravno, neizbežni dah Mediterana koji je provejavao iz redova kako knjige tako i atmosfere „uživo“, od Trubadura, Đele, Ibrice, grupa Poklisari ili Libertas… naravno, njenog rodnog Dubrovnika.

Autorka je podsetimo, do sada, vlasnica autobiografskog romana „Eksperiment je uspeo, žabe su skuvane“ (2015) i zbirke pesama „Dan kada oblak nije postojao“ (2020) i evo sada trećeg štiva, „Pečat, potpis, delovodni broj“, u isčekivanju onog, „na tristapedeset strana“.

Medijska pažnja i pratnja: Novi Radio Sombor

http://keepone.net/radio/k138251/novi-radio-sombor *

*Novi Radio Sombor na vodećoj platformi radio stanica svih država sveta

Tagovi: , , , , , , , , , ,

Povezani članci

Narodno pozorište Sombor: Repertoar za septembar 2022.
Međunarodni dan starijih u somborskoj Biblioteci

Kategorije

Izbornik