* O čuvarima istorije u čast svojih slavnih predaka solunskih dobrovoljaca koji su dali snažnu poruku - Deco, ovde vam je mesto, pisali smo juče u našoj prvoj reportaži, posvećenoj godišnjoj Skupštini Udruženja potomaka i poštovalaca ratnih dobrovoljaca 1912-1918. godine Republike Srbije koja je bilo više nego Skupština, pa želimo dati i nastavke - u ovom primeru, šta je ustvari prethodilo veličanstvenom događaju u najsevernijem mestu Srbije, tog ne samo Suncem okupanog prvog subotnjeg juslog dana...
Zagrljaji a kao učinilo se, susreću se svaki dan - kako su postepeno pristizali iz svih krajeva Vojvodine iako su se pojedini, ovde upoznali. Pred zakazanim mestom, zdanjem somborske Gradske uprave ili kako Somborci i dalje obično kažu, Županijom, pa ste se i vi uz njih jednostavno stopili u istu porodicu.
Uputili smo se svi ubrzo potom gore, na sprat u čuvenu Svečanu salu - gde je goste i njihove domaćine dočekao Milan Stepanović, somborski zavičajni istoričar, publicista, hroničar, književnik. Većini (i "domaćima) koja je ovde došla prvi put, govorio je uobičajeno nadahunto o čuvenoj slici najvećeg evropskog formata (4 x 7 metara) - "Bitka kod Sente" Ferenca Ajzenhuta, nastaloj 1896. godine. Besedio je Stepanović naravno i o drugim brojnim podacima, zanimljivostima iz bogate prošlosti Sombora i šire somborske sredine, da bi gosti potom postavili više pitanja zaintrigirani onim što su čuli ili saznali. Odgovori usledili, iz prve ruke.
A isto tako, spontano sa znatiželjom nastavljeno je upoznavanje sa pojedinim od inih znamenitosti Sombora, tokom šetnje glavnom ulicom, Kralja Petra Prvog. Susreti sa - bezvremenima: od spomenika velikana somborske književnosti, umetnosti, kulture koji su imenom nadzišli prostor i vreme osvajajući iz Sombora, svojim delima svet, pa se tako zadržavajući kraj spomenika Veljku Petroviću pred zgradom somborske Gradske biblioteke "Karlo Bijelicki", odmah potom, sve u nizu, uz bistu prvog filmadžije i režisera ovdašnjeg sa balkanskih prostora, Ernesta Bošnjaka i naravno, skoro tik uz njega, na klupi sa Lazom Kostićem i prepričavanjem doživljaja o kojima nikad dosta kada je o Čika Laki reč, uz svakako neizostavno podsećanje na najljubavniju srpsku pesmu, Santa Maria Della Salute...
I najzad, nakon srdačnosti i zahvale sa Stepanovićem, dođe trenutak i za ono najvažnije - put za Rastinu i odavanje počasti svojim slavnim precima, Hercegovcima, Ličanima, Bosancima, Dalmatincima, Banijcima... čiji se potomci naseliše u tom od severa Bačke živopisju. O tome u reportaži (prvi deo) u linku ispod, podsetnik:
a ovakve priče u interakciji života juče-danas-sutra, dobijaju svoje itekako nove nastavke...
- Pogledajte i fotografije u slajdovima ispod teksta -